Naša Misija proglašena je župom!
Bl. Alojzije Stepinac u Ugandi
„U Tebe se, Gospodine, uzdam.”
Druga nedjelja došašća ostaje upisana u povijest našeg naroda u Nawanatau – dan kada smo postali jedna od 13 župa koje broji naša biskupija. Naši koraci, maleni i skromni, prerasli su u župnu zajednicu. Mons. Damiano Guzzetti proglasio nas je župom Gospe Fatimske, Kraljice mira, te smo u radosti i vjeri postali trinaesta župa.
U srcu Karamoja, gdje se život bori sa suhoćom tla i zahtjevima svakodnevice, Bog sadi sjeme nade. A ta nada nosi dva sveta imena – sv. Karlo Acutis i bl. Alojzije Stepinac – naši zaštitnici. Mladost svetosti i čvrstina mučeničke vjernosti sada kucaju među nama, u našoj afričkoj Crkvi od zemlje, znoja i molitve.
A ono što najdublje dotakne dušu: relikvije bl. Alojzija Stepinca, poklon Zagrebebačke nadbiskupije i mons. Dražena Kutleše, stigle su u Afriku – u zemlju koja pamti borbe, preživljavanja, suše, ali i vjeru koja nikada ne gasne. Stepinac, pastir hrvatskog naroda, sada je prisutan u srcu Ugande. Kao da je došao obići one koji ga vole, iako ga nikada nisu vidjeli; kao da svojom tihom prisutnošću govori: „Krist je isti i na tvojoj crvenoj zemlji i na mom hrvatskom tlu. Samo Mu ostani vjeran.”
Zajedno smo slavili Euharistiju, a potom zakoračili na mjesto gdje započinje gradnja crkve Gospe Fatimske, Kraljice mira. U temelje budućeg doma Boga među nama položena je krunica iz Međugorja – zrno Marijine ljubavi uronjeno u afričko tlo. Krunica je postala most ljubavi između dva naroda, dvije Crkve, dvije povijesti.
U tišini našeg srca zahvalili smo. U zajedništvu smo blagovali. U radosti smo se prepoznali kao jedna Božja obitelj. Na ovaj blagoslovljeni dan – dan kada Stepinac „dolazi“ u Ugandu – shvatili smo da svetost ne poznaje granice, jezike ni kontinente.
Ona poznaje samo srce koje se daje Bogu.
Komentari