vIJESTI IZ MISIJE

Marijo, naša majko, mi smo tvoja djeca koja nemaju puno toga dati. Nemamo darove, ni bogatstvo, ni riječi koje su velike i važne. Imamo samo svoje malo srce. Čisto, ali često gladno. Ranjeno, ali puno nade. Tebi ga danas darujemo. Hvala ti za svaki dar koji primamo, i kad ga ne razumijemo. Hvala ti za tvoga Sina, Isusa, koji je bio siromašan poput nas i zna kako je biti malen. Molimo te za svu djecu koja su sama, gladna i zaboravljena. Za one koji nemaju glas, za one koji nem

Biti Božji ne znači biti savršen. Znači pripadati Ljubavi koja me poznaje do kraja. Bog me ne voli zbog onoga što činim, nego zato što jesam Njegov. U svijetu koji me mjeri uspjehom, snagom i dokazivanjem, Bog me zove imenom i kaže: “Ti si moj.” U toj pripadnosti nalazim mir, identitet i smisao. Jer kad sam Božji, nisam izgubljen ni prepušten slučaju. Biti Božji znači hodati kroz slabosti bez straha, znajući da me Njegova milost nosi. Znači ustajati nakon padova, jer me On ni

Nakon božićne radosti, u tišini našega Centra sv. Franje Asiškog u Nawanatau, polako pripremamo sobe za djecu ulice. Dok slažemo njihove male krevete, prostorom odzvanja smijeh i tihi šapat nade. Osmijesi na njihovim licima govore više od riječi – to su osmijesi djece koja su napokon pronašla sigurnost. Svaki dan, korak po korak, učimo ih da se više ne moraju bojati. Uče da postoje ruke koje ne udaraju, glasovi koji ne viču i pogled koji ne osuđuje. Kada se počnu otvarati, iz

Sva molitva koju upućujemo sv. Josipu zajedno je jednostavna. Sv. Josipe u poniznosti i skrovitosti svog svetog života providi nam za još jedno djete. Hvala Vam od neka Vas prati i čuva moćni zagovor sv. Josipa. Alakara neni kus daadang ngulu ingarakinito ngidwee kosi ngulu ke Ebusan Yosepu. Akosi Kilip daadang ngina ikilipi isua neni ke Ekebusan Yosepu Epatana nooi. Ekebusan Yosepu, okoe kingarakinai isua ipei ikoku. Ikilakara isua neni kus daadang ngulu ikingarakinito isua

Karamoja je mjesto koje se ne zaboravlja. Na samom sjeveroistoku Ugande proteže se zemlja snažnih kontrasta – ogoljena od kiša, ali prepuna života; siromašna materijalno, ali bogata srcima ljudi koji ovdje žive. Kažu da je Karamoja zemlja gdje je sunce rođeno – i doista, ovdje je svitanje više od početka dana. To je podsjetnik na snagu, izdržljivost i ljepotu koju nose njezini stanovnici. Narod koji živi s vjetrom i prašinom, ali i s nevjerojatnom nadom Karamodžani su ponosni

O ovome Božiću nismo tražili toplinu svječica ni puninu stolova. Tražili smo Njega. Tražili smo Boga koji se ne rađa u palačama, nego u hladnoći, u rubovima grada, u dječjim očima koje su prerano naučile gladovati, bježati i skrivati se. Djeca ulice. Bez roditelja. Bez doma. Bez sigurnosti. Djeca koja spavaju u odvodnim kanalima i šupama, a u srcu nose tihu molitvu: da ih netko vidi. I shvatili smo – naš Božić ne može biti Božić bez njih. Zato smo ih pozvali k sebi. U naš mal