vIJESTI IZ MISIJE

Gledam Te, Gospodine, kako prolaziš bos po pustinji svijeta, tih i blag, da ne prestrašiš one koji žive u strahu, one koji su izgubili nadu i zaboravili da su ljubljeni. Hodaš polako, kao da osluškuješ svaki uzdah ranjenoga srca, svaku neizgovorenu molitvu i svaki tihi vapaj duše koja čeka da bude pronađena. Gledam kako Tvoje haljine zapinju i kidaju se na bodljikama zla koje je zarobilo one kojima dolaziš u susret. Kao da želiš da budu istrgane poput njihovih, da im budeš bl

Gospodine, nauči me ljubiti tiho, vjerno i bez mjere. Vodi me tamo gdje su stope zaboravile hodati, tamo gdje svjetla više nema, tamo gdje je nada gotovo utrnula, tamo gdje još uvijek žive Tvoja stvorenja, zaboravljena i napuštena. Nauči me još više žeđati za Tobom, tražeći Tvoje lice u svakom čovjeku, osobito u onima koje je teško voljeti. Daj mi srce strpljivo, riječi blage i ruke spremne pomoći. Daj da budem prema drugima kao što si Ti bio prema meni – strpljiv, radostan i

Zahvaljujući vašoj dobroti, ljubavi i otvorenom srcu, nastavlja se izgradnja Doma sv. Josipa – mjesta nade za djecu ulice. Ovaj centar neće biti samo zgrada. Bit će dom u kojem će djeca pronaći sigurnost, obrok, osmijeh, obrazovanje i novu priliku za život. Svaka vaša pomoć postaje dio njihove budućnosti. Hvala svima koji nas podržavate donacijama, molitvom i riječima ohrabrenja. Vi ste dio ove velike priče ljubavi i milosrđa. Neka Gospodin blagoslovi svako dobro koje činite,

Ovih dana u našoj misiji Gospe Fatimske u Nawanatauu srce nam je ispunjeno dubokom radošću i zahvalnošću. Ondje gdje su nekada odjekivali samo tišina, glad i nesigurnost naše djece ulice, danas se polako započima izgradnja doma nade, ljubavi i novoga života. Započeli smo izgradnju Doma sv. Josipa — mjesta koje neće biti samo sirotište, nego dom pun topline, molitve i sigurnosti. Dom u kojem će naša siromašna djeca nakon školskih praznika imati krov nad glavom, krevet za odmor

Kamen po kamen… – crkva – dvorana Nataparakwangan – kuće za siromahe S Gospodinom – sve postaje moguće. Kamen po kamen, korak po korak… i pred našim očima rađa se nešto veće od nas samih. Ne samo zidovi, ne samo krovovi – nego znakovi nade, tragovi Božje blizine među nama. Ovih dana naša misija diše radom, ali još više – vjerom. U svakom udarcu čekića, u svakom podignutom kamenu, kao da odzvanja tiha molitva: “Gospodine, vodi nas…” Nova župna crkva polako se uzdiže iz zemlje.

Sve bogatstvo ovoga svijeta ponekad se skriva u nečemu vrlo jednostavnom — u zahvalnosti i u osmijehu djeteta koje s ljubavlju nahraniš. U osmijehu djeteta ima nešto od neba. Njegove oči govore više nego mnoge riječi. Kada dijete primi kruh i ljubav, tada ne prima samo hranu za tijelo, nego osjeti da nije zaboravljeno, da je voljeno i dragocjeno u Božjim očima. Nahraniti dijete s ljubavlju znači prepoznati u njemu Krista. Bog često dolazi tiho, skriven u malenima i jednostavn